PRVI HRVATSKI AUTOMOBILNI KLUB: 1906. – 1914– 1918.
Iz monografije Bešte ljudi – ide auto ( Povijest automobilizma u Hrvatskoj 1898. – 1945. ). Autor: Valentino Valjak, prof., 2012.g.
Malo je organizacija u Hrvatskoj koje mogu obilježiti stotinu godina postojanja i nadasve uspješnoga rada. Jedna od takvih jest Hrvatski autoklub (HAK). U spomenutome stogodišnjem razdoblju Hrvatska je proživjela i preživjela tri velika državna ustrojstva i dva svjetska rata, događaje koji su teško pogađali Hrvatski autoklub i njegove članove. Nakon svakoga rata, međutim, članstvo Kluba je, prkoseći nedaćama i teškoćama, iznovice podizalo svoj autoklub i razvijalo ga od početnih četrnaest članova u 1906. godini.
Od samih početaka Klub se zalagao za tehničku educiranost članova, višu razinu prometne kulture te bolju infrastrukturu. Počeci automobilizma nisu bili nimalo laki i ugodni za tadašnje vlasnike i vozače zbog problema s lokalnim stanovništvom koje nije naviklo na takvu revoluciju u prometu, ali i zbog samih automobila koje tada nije pratila adekvatna logistika pa su tako oni tjednima stajali dok nije došao zamjenski dio ili pak nemogućnosti zamjene gume jer nije bilo rezervnog kotača pa se guma krpala na cesti.
No automobilizam je bio važna gospodarstvena grana koja je ubrzala trgovačke i turističke procese i tako utjecala na globalnu ekonomiju u Hrvatskoj. Dolazi do razvoja cestogradnje i mostogradnje, a sve bolja infrastruktura i veća dostupnost automobila na tržištu potisnule su dotadašnje konjske zaprege i promijenile sliku društva, tj. ubrzale mnogobrojne društvene procese.
Prvi hrvatski automobilski klub osnovan je 1906. godine u Zagrebu, samo deset godina nakon što su takvi klubovi osnovani u Francuskoj, Austriji i Belgiji te tri godine nakon što je takav klub osnovan u Njemačkoj. Članovi Kluba usvojili su svoja prva pravila 25. travnja 1906., a potvrdila ih je Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska vlada 14. svibnja iste godine.
U skladu s donesenim pravilima 1. lipnja 1906. održana je osnivačka skupština Društva u hotelu Royal u zagrebačkoj Ilici.
Prva su pravila Kluba definirana u 19 članaka. U njima se utvrđuju: ime i svrha kluba, sjedište, sredstva, članstvo, stjecanje članstva i prava, prestanak članstva, prava i dužnosti članova, uprava kluba, predsjedništvo, djelokrug odbora, blagajnik, perovođa, nadzornik klupskog inventara, tajnik, revizor računa, redovita glavna skupština, izvanredna glavna skupština, obranički sud (sud časti) i uvjeti za prestanak rada kluba.
U skladu s člankom 8. Pravila na Osnivačkoj skupštini izabran je Upravni odbor Prvoga hrvatskog automobilnog kluba, u koji je ušlo svih 14 članova Kluba.
Za predsjednika je izabran grof Rudolf Erdödy, za potpredsjednika Franjo Aurel pl. Türk, za tajnika Ferdinand Budicki, a Julije Rudovits za blagajnika. Ostali članovi Odbora Kluba bili su grof Dioniz Drašković, barun Dioniz Hellenbach, grof Milan Kulmer, grof Miroslav Kulmer, pl. Stjepan Leitner, dr. Fran Gutschy, pl. Ljudevit Reiner, E. V. Feller, grof Marko Bombelles iz Vinice pokraj Varaždina i Hinko Goldarbeiter iz Vinkovaca.
Klub je osnovan u svrhu „da bude društveno, strukovno i znanstveno sjecište za širenje i unapređivanje automobilnog športa u Hrvatskoj”.
Novoosnovani klub odlučio je stupiti u svezu sa austrijskim automobilnim klubom, kao kartelni klub, no to uslijed političkih prilika nije ostvareno. Uz druge nepovoljne okolnosti osnivači kluba su na sjednici 1. veljače 1907. godine pokušali raspustiti klub, ali se večina odbornika tome usprotivila i tako sačuvala klub.
Godinu dana nakon osnivanja PHAK ima 18 članova, a te je godine, na godišnjoj skupštini 28. veljače, izabran i novi predsjednik, grof Marko Bombelles koji je ujedno bio i prvi automobilist u Hrvatskoj još davne, 1898. godine, kada je u svoju kuriju Opeka u Vinici pokraj Varaždina dovezao auto marke Benz.
Na jednici 20. rujna 1907. godine klub je sastavio statut „za ispitivanje upravljača automobila” koji je bio preslika austrijskog pravilnika o ispitivanju vozača i automobila. No zemaljska vlada za Hrvatsku i Slavoniju nije se priključila rješavanju problematike vezane za kvalitetniju organizaciju prometne kulture.
U 1908. PHAK u suradnji s Austrijskim klubom organizira utrku koja je prolazila kroz Varaždin, Zagreb, Banju Luku, Plitvička jezera i Split.
PHAK su predstavljali Ferdinad Budicki i tajnik kluba Ferdinand Pajas koji u „Športskom listu” iz 1908., str. 3, opisuje put iz Zagreba do Banje Luke. Start etape iz Zagreba bio je ispred kavane Zagreb 4. svibnja u 6.30. Prva guma po lošim makadamskim putovima pukla je u selu Buševcu već nakon 36 km, druga u Petrinji, a u Banju Luku stižu kao drugoplasirana ekipa u 15.30 minuta, a zatim redom pristižu: Mirko pl. Pisačić, Keferstein, Opel, Fasbender, Dr. Eltzbacher, Jaedermeyer, Andreae, Engler, Eprain, Drašković, Laufer, Sach, Hengstenberg.
Zanimljiv je podatak da je Milan Kanovnik iz Varaždina, rođen 1884. godine, bio prvi vozač u Hrvatskoj s voznim listom koji su izdale naše gradske službe. Molbu za pokusnu vožnju podnio je 9. lipnja 1906., a nedugo poslije, nakon uspješno položena ispita, svjedodžbu je izdala redarstvena oblast gradskog poglavarstva u Varaždinu. Kratko vrijeme nakon toga položio je ispit i u Zagrebu.
Od 1908. do 1914., kada je predsjednik kluba bio Dioniz Hellenbach, a tajnik Ferdinad Pajas, klub je napravio velike korake vezane za kvalitetniji promet kao što su prva prometna pravila o brzini, edukacija stanovništva o važnosti i ulozi automobila u tadašnjem društvu, zaštita vozača od lokalnoga stanovništva te bolja uloga redarstvene službe.
Povjerenstvo za strukovno ispitivanje motornih vozila osnovano je 1911. godine. Predsjednik je bio Hugo Hoffmann kr. zem. obrtni nadzornik, a redoviti članovi povjerenstva bili su: Dušan Birač, Josip Neuman, Gustav vitez Pongratz i Rajmund Sons. Zamjenici su bili Vjekoslav Heinzel i Mihajlo Sabljica, dok je bilježnik bio Ferdinand Pajas..
Organiziran je i prvi klupski izlet u Krapinske Toplice 1909. godine, a zatim 24. travnja 1910 godine i drugi izlet na Plešivicu. Treće putovanje kluba 8. svibnja u istoj godini bio je posjet počasnom predsjedniku kluba Marku Bombellesu na njegovo imanje Opeka u Vinici kraj Varaždina. Četvrti izlet organiziran je 29. lipnja 1911. s ciljem posjete predsjednika PHAK-a Dioniza Hellenbacha koji je živio u dvorcu kraj Marije Bistrice. U ljeto iste godine bilo je organizirano još nekoliko izleta u Karlovac i Plitivčka jezera.
Zagreb je u to vrijeme imao 60 000 stanovnika, PHAK broji 59 članova, a prvi asfalt postavljen je 1913. godine na potezu od Jelačić placa do Mesničke ulice.
Organizirane su i prve hrvatske automobilističke utrke po uzoru na austrijske i mađarske utrke. Jednodnevna utrka duga 177 km organizirana je 8. rujna 1912.,a prolazila je rutom Zagreb – Podsused – Bistra – Sv. Križ Začrtje – Veternica –Lepoglava – Vidovec – Varaždin – Sesvete – Zagreb. Pobjednik je bio Vjekoslav Heinzel, budući predjednik Kluba i zagrebački gradonačelnik.
Već iduće godine nova „utakmica”, ali ovaj put trodnevna, imala je rutu Zagreb – Karlovac – Plitvička jezera – Senj – Sušak – Zagreb.
1914.– 1918.
U siječnju 1914. godine počinje izlaziti „Hrvatski automobilni list” – glasnik PHAK-a, koji je dodatno približio automobilizam potencijanim budućim vozačima i pomogao u educiranju svih društvenih slojeva.
Revolucionarni događaj iste godine bio je trenutak kad je u odabrano elitno zatvoreno društvo PHAK-a zakoračila i Alma Balley, prva hrvatska vozačica. Dotada, prema pravilima, članom kluba mogla je postati samo muška osoba pa su i vozačkom ispitu prilazili samo muškarci. Budući da je autoškola zbog pravila nije mogla primiti, Alma je zahtjev za polaganje vozačkog ispita uputila PHAK-u čije je vijeće nakon dugog sastanka odobrilo pristup vozačkom ispitu koji je gospođa Balley položila iz prvog pokušaja.
Zbog početka Prvoga svjetskog rata u srpnju 1914. godine sve aktivnosti članova PHAK-a naglo se gase. Bila su to teška vremena za klub. Veliki je dio članstva bio mobiliziran, a nasilno oduzeti automobili završili su na fronti za vojne potrebe. U razdoblju do kraja rata nisu se održavali sastanci, a propala je i planirana utrka. Dugogodišnji trud naglo je prekinut višom silom i prioriteti su sad bili sasvim druge naravi.
