(Iz monografije BEŠTE LJUDI – IDE AUTO & Povijest automoblizma u Hrvatskoj 1898. -1945., autor: Valentino Valjak , 2012. )
Pripreme za prvu brdsku utrku u Hrvatskoj obavljene su savjesno i temeljito. Glavni organizator ove važne priredbe motociklističkog športa bio je Prvi hrvatski motoklub pod predsjedanjem dr. Luje Wiesmanna, uz prisnu suradnju Autokluba. Na kraju jedne uspješne sezone u motošportu, 23. studenoga 1930. u Zagrebu na Vončininoj cesti održana je Prva brdska utrka.
Natjecateljska staza bila je dugačka jedan kilometar sa 6-postotnim usponom i desetak zavoja. Takvi uvjeti na stazi zahtijevali su od vozača iznimne napore i vještinu. Nastupili su biciklisti, motociklisti i automobilisti. Predsjednik Hrvatskoga kluba biciklista „Sokol” Zagreb bio je Josip Strzalkovsky, predsjednik Hrvatskog motokluba Zagreb dr. Lujo Wiesmann, a Prvog hrvatskog autokluba (Sekcija Zagreb) Milan Bošnjak.
Oni su činili glavno vodstvo utrke, naravno uz stručnu organizaciju športskih djelatnika.
Jedina dama koja je tog dana nastupila na ovom natjecanju bila je tada već ugledna vozačica Hanja Bošković, već poznata natjecateljica u Zagrebu i Hrvatskoj. Nastupila je na motociklu marke „Ariel” od 500 cm³ i postigla zapaženo treće mjesto. A duž staze čulo se mnogo uzdaha: „Pazi, vozi lijepa Hanja, prava amazonka.”
Glavni pobjednici utrka bili su: Anton Štrban, trkaći motocikli, Anton Uroić, trkaći motocikli – mala kubikaža, dr. Lujo Weismann, trkaći motocikli – velika kubikaža, Kazimir Šoštarko, turistički motocikli, Vladimir Jakušić, motocikli s prikolicom, Edo Funk, trkaći automobili, Franjo Arlavi, športski automobili, i Svetozar Telišman, turistički automobili. Najbolje je vrijeme dana imao Edo Funk u kategoriji trkaćih automobila, s autom „Bugati”, 2 000 cm³, postigavši prosječnu brzinu od 64 km na sat, a apsolutno najbrže vrijeme postigao je Anton Štrban na motociklu „Harley Davidson”, motocikli do 500 cm³, s prosječnom brzinom od 82 km na sat. Utrke je promatrao velik broj gledatelja, oko 4 000. Smjestili su se na padinama Vončinine ceste kao na prirodnim tribinama.
Znatan broj gledatelja okupio se na velikom zavoju na Šalati, odakle je pucao vidik na veći dio staze i mogle su se pratiti vještine natjecatelja u svladavanju zavoja. Publiku i natjecatelje osiguravali su redarstvenici pod vodstvom višega policijskog komesara Milana Matića, a Društvo za spašavanje smjestilo se kod glavnog zavoja, gdje su bili gospoda liječnici dr. Bauer, dr. Montina i dr. Spitzer. Bili su tu i vatrogasci, kao i neke druge službe.
Predsjednički automobil s Milanom Bošnjakom, kojim je upravljala kuma Prvoga hrvatskog motokluba gospođa Kamila Radovan, prošao je točno u 10 sati i 15 minuta duž staze, a vođa utrke dr. Lujo Weismann objavio je: „Pruga je otvorena, utrke mogu početi.” I počelo je.
Kao da su tada znali da ulaze u povijest za sva vremena. Uvečer, kada je pao mrak i kada su utvrđeni svi rezultati, i biciklisti, i motociklisti i automobilisti primili su zaslužene nagrade, svatko je u svojem domu prepričavao dogodovštine s netom održanih utrka, a njih je uvijek bilo vrlo mnogo.
Zanimljivo je da je godine 1932. Sekcija Zagreb AK KJ pisala policiji da se zabrani utrka u Vončininoj jer Prvi hrvatski motoklub bez prethodnog odobrenja AK KJ kao najvišeg tijela organizira automobilističke priredbe. Ni propozicije za natjecanje nisu u skladu s pravilnikom AK KJ niti su dane na prethodno odobrenje.
Dvije godine poslije pronađen je zajednički dogovor pa je utrka opet održana u zajedničkoj organizaciji naših dvaju klubova – autokluba i motokluba. Usponska utrka na Vončininoj cesti ponovno je organizirana 29. rujna 1946.
Na startu su u raznim kategorijama i klasama motocikala i automobila bili već prekaljeni pobjednici s poznatih domaćih i međunarodnih natjecanja prije Drugoga svjetskog rata.
Bili su na okupu Nikola Šnjarić, Veljko Metz, Drago Kamenar, Jerko Babić, Zvonko Dobrinić, Ladislav Šurbek, Emil Zemljak, Eduard Gluhak, Antun Jakšić, Ivan Vukelić i mnogi drugi. Rekord staze postavio je Englez Butler 1937. godine s brzinom od 85 kilometara na sat (usp. revija „Svijet”, br. 23., knj.10., str. 600., Zagreb, 1930.).
