Dolores je 2019. godine primila priznanje koje nosi naziv  ”Niti prijateljstva”.  To priznanje dodjeljuje se osobama koje nisu jako izložene pogledima ljudi, tihe su, a uporne u svojoj velikoj životnoj misiji. U tišini i diskreciji svojim snažnim duhom jačaju prijateljstvo  i ljubav zbližavajući naše  potrošne živote. Često te ljude i ne primjećujemo zbog brzine življenja. Ja sam znao za tu snagu koju Dolores nosi u sebi. Predložio sam je I ja sam joj dodijelio to priznanje. To priznanje 2019. su dobile Dolores i Vanda. Vanda je njena nerazdvojna prijateljica i nikako nisam mogao u trenutku odrediti kojoj bi od te dvije dobre duše te godine trebalo pripasti priznanje. Nisam ih mogao razdvojiti.

Danas smo sahranili Dolores. Tužan je dan za sve koji su je poznavali. Svačiji život ima svoj početak i svoj kraj. Svačiji život ima misiju. Ne znam dali ju određuje Bog ili mi sami tek kad spoznamo svijet u kojem živimo. Dolores je svoju misiju vrlo dobro prepoznala i izvršila ju je. Njezin život nije bio uzaludan.

Negdje 2001. ili možda 2002. godine održavao se susret oldtimera. Nalazili smo se na Klisu u tvrđavi. U gužvi koja je vladala na trgu jedan veliki pas je napao manjeg sa namjerom da ga rastrga i ubije. Usprotivio sam se tom nasilju i uspio sam razdvojiti pse. Veliki pas mi je ostao u rukama, a djevojčica koja je šetala malog psa je uspjela pobjeći sa njim u sigurnost. Policajac koji je bio u ophodnji izvadio je oružje sa namjerom da usmrti velikog psa. Ja sam se usprotivio i zaštitio ga svojim tijelom. Odveo sam ga daleko i pustio ga. Poslije toga u hotelu u kojem smo noćili, na hodniku pored mene je prolazila lijepa plavokosa žena. Zastala je i dobacila mi: ”Danas ste spasili dva života. Maltezer će biti dobro.” To je bio moj prvi susret sa Dolores. Onda se nismo poznavali. Cijenila je život. Cijenila ga je bez obzira kome pripada. Čovjeku ili životinji. Život je život. Svi se borimo za njega. Za svoj ili za život bližnjega. Koliko god je ta njena rečenica u našem prvom susretu izgledala kratka i štura meni je obilježila život. Značila mi je i upamtio sam je. Dolores i ja smo razmišljali na isti način. Ona se borila za živote nemoćnih. Borila se za živote životinja shvaćajući da je ovaj svijet i njihov isto kao i naš. Prezirala je grubost i snagu koja je određivala živote nemoćnih. U našim Razgovorima kada sam bio gost u kući obitelji Stanger nalazio sam svoje utočište, svoj mir i potvrdu svojih postupaka. Dolores je bila emotivna i pametna žena koja je imala svoj stav u životu i znala ga je protumačiti i zaštititi argumentom. Sa odlaskom Dolores umire i jedan dio života svakoga tko ju je poznavao. Umire i dio mog života. Života koji je bogat zahvaljujući ljudima kakva je je bila naša Dolores.

Ove riječi sam napisao radi Dolores. Napisao sam ih i radi njenog Dragana koji mi je u ovim godinama postao više od prijatelja. Napisao sam ih radi svih njenih prijatelja koji su je pratili u njenoj misiji.

Aljoša Kubaska