Najveći srpski i slovenski proizvođači automobila su vršnjaci, prijelomna godina kada su potpisani ugovori o licencnoj proizvodnji s Fiatom, odnosno DKW-om bila je 1954. Šezdeset i pet godina kasnije, malo tko se sjetio obilježiti ovu značajnu obljetnicu, sadašnji gazde Fiat i Renault slabo mare za lokalnu povijest.
Po završetku II. svjetskog rata automobilska proizvodnja nije bila među prioritetima industrijskog razvoja tadašnje Jugoslavije, no niti dvije petoljetke kasnije stvari su se počele mijenjati. Istina, pomisao o prodaji privatnih automobila radnicima i seljacima bila je još daleko, no motorna su vozila bila potrebna vojsci, policiji, državnim institucijama… Podosta je njih stizalo iz Njemačke i Italije na ime ratnih reparacija, te iz SAD kao vojna i gospodarska pomoć, no to nije bilo dostatno, a država nije željela trošiti teško nabavljive devize na vozila. Sa SSSR-om i ostatkom socijalističkih država još smo bili posvađani, pa se nije moglo računati ni na te izvore još nekoliko godina. Stoga je pokrenuta inicijativa o pokretanju licencne automobilske proizvodnje, a za nositelja projekta, logično, odabrana tvornica oružja u Kragujevcu, najpodesnija po resursima. Ondje je prije rata već montirano nešto Chevroletovih kamiona, a 1953. i 162 primjerka Jeepa. Te je godine raspisan međunarodni natječaj za dobavljača lakog, ali robusnog terenskog vozila, kakvo je trebalo vojsci, ali i civilnim službama u tadašnjoj zemlji slabe cestovne i još slabije servisne infrastrukture.
Osam se proizvođača javilo na natječaj. Iz Engleske su ponuđeni i testirani modeli Land Rover i Austin Champ, iz Francuske Renault Colorale i Delahaye 171, iz Italije Fiat Campagnola i Alfa Romeo Matta, iz SAD Jeep, a iz Austrije proizvođač motora Jenbacher, za kojeg nije poznato kakvo su vozilo ponudili. Do kraja svi su prošli test od 4450 kilometara, 20% po ravnoj cesti, 42.50% po valovitoj, a 37.50% po brdskim cestama. Mjerene su sve karakteristike vozila, od performansi, zaustavnog puta s hladnim i zagrijanim kočnicama, vuče prikolica i oruđa, izdržljivosti na usponima, prelaska preko vodenih prepreka… Na osnovi rasklapanja testnih primjeraka i stupnja istrošenosti dijelova napravljene su procjene izdržljivosti pojedinih vozila, kao i prilagođenosti ondašnjim cestama i uvjetima eksploatacije. Odlučeno je da je Campagnola najprimjerenija i 12. kolovoza 1954. potpisan je ugovor s torinskim Fiatom o poslovno-tehničkoj suradnji, a tri mjeseca kasnije počelo je sklapanje prvih primjeraka u obnovljenim halama u Kragujevcu. Prvih sedamnaest primjeraka isporučeno je vojsci 17. studenog, a nije točno poznato kada su počele civilne isporuke.
Te je 1954. kragujevačka tvornica dobila i novo ime Zavodi Crvena Zastava, pod kojim će postati najpoznatiji proizvođač automobila u Jugoslaviji, a steći će ugled i u svijetu. Premda je Campagnola bila glavni proizvod, do 1956. godine montirano je i 365 primjeraka Zastave 1400A i 29 primjeraka Zastave 1900A, što su počeci proizvodnje putničkih automobila u Kragujevcu. Nasljednik ovih automobila, Zastava 1400 BJ, značajan je po tome što se specifikacijama u detaljima razlikovao od talijanskih modela, te ga se može smatrati prvim lokalnim automobilom. No već 18. listopada 1955. počinje i sklapanje Fiata 600, a taj će automobil pod lokalnim nadimkom Fićo motorizirati tada jednu, a danas čak sedam samostalnih država, nedvojbeno kao najznačajniji model naše lokalne automobilske povijesti. Kasnije će uslijediti modeli kao što su 1300, 101, Yugo ili Florida, te kombiji i kamioni, no to je priča koju ćemo detaljnije ispričati nekom drugom prilikom. Premda je početkom ovog tisućljeća bilo koketiranja i s drugim proizvođačima, kragujevačka je tvornica sve ovo vrijeme bila u većoj ili manjoj mjeri vezana za Fiat, u čijem je vlasništvu danas.
Kada je 1954. potpisan ugovor o tehnološkoj suradnji Fiata s kragujevačkim Zavodima Crvena Zastava, u preuzetoj paleti vozila zjapila je rupa između putničkih modela i manjeg kamiona 615, no talijanska tvornica tada još nije imala takvo vozilo u svom programu. Premda nisu pronađeni pouzdani izvori koji bi potvrdili tu teoriju, vrlo je lako moguće kako je upravo to bio jedan od razloga zašto je iste godine i slovenska Moto montaža počela sa sklapanjem motornih vozila. Ova tvrtka iz Novog Mesta, koja će 1958. ponijeti mnogo poznatije ime IMV („Industrija motornih vozil“) je naime popunila upravo tu rupu u potrebama, koju Fiat nije mogao adekvatno riješiti. Tehnološku suradnju su ostvarili s njemačkom tvornicom DKW i počeli sklapati dvotaktne kombije Schnellaster. Na prvi pogled je pomalo nelogično da u uvjetima državno, centralistički kontroliranog gospodarstva čak dvije tvrtke istovremeno počnu raditi isti posao, no činjenica je kako se u prvo vrijeme proizvodni programi nisu poklapali. Već pet godina kasnije u Kragujevcu će se početi sklapati kombiji, a u Novom Mestu osobni automobili i započet će velika tržišna borba dvije tvornice, koja će znatno obilježiti automobilsko tržište Jugoslavije sve do raspada države.
IMV je imao mnogo dinamičniji pravac razvoja od Zastave, a ključni je faktor promjena bio njihov najdugovječniji proizvod, nezaboravni Kombi. Razvijen je početkom šezdesetih u suradnji s njemačkom tvrtkom DKW, koja je još od dvadesetih godina propagirala prednji pogon. Kada je DKW došao u vlasništvo Volkswagena i transformirao se u Audi, IMV je potražio novog tehnološkog partnera. Prvo je to postala britanska korporacija British Leyland, da bi 1973. tvrtka potpisala ugovor s Renaultom, koji će je krajem osamdeseti i u potpunosti preuzeti, stvorivši Revoz, koji je danas jedna od najvećih europskih tvornica francuske grupe. Zanimljivo je primijetiti kako su za zamjenske partnere u Novom Mestu uvijek birali isključivo tvrtke koje su i same radile automobile s prednjim pogonom, što je olakšalo osuvremenjivanje domaćeg proizvoda, kombija, i prilagodbu za ugrađivanje modernih dijelova. Premda pamtimo i DKW Juniore, Austine 1100, Minije… može se reći kako je ova tvrtka puni zamah doživjela tek uspostavom tehnološke suradnje s Renaultom, a posebice početkom sklapanja Renaulta 4. Uz Zastavine perjanice to je najznačajniji automobil u povijesti domaće motorizacije, a do 1992. u Novom Mestu ih je sklopljeno čak 575.960.
Od početaka prije šezdeset i pet godina Zastava i IMV su presudno utjecali na motorizaciju kako Hrvatske tako i drugih zemalja u regiji, a i novim modelima poput Fiata 500L ili Renault Twinga koji dolaze iz ovih tvornica i danas su prisutni na našim cestama. Usto, s većim osvajanjem proizvodnje komponenti, desetljećima su bile i značajni partneri hrvatskih proizvođača automobilskih dijelova, osiguravajući posao i plaću tisućama naših radnika. Zbog toga im mi, kada već njihove talijanske i francuske gazde nije osobito briga, želimo sretan jubilej i dugi nastavak uspješnog rada.