Alma Balley

Alma Balley: prva hrvatska automobilistica

BIJESNA BRZINA: 60 km prije 60 godina

Alma Balley, koja danas ima 90 godina i živi u Londonu. bila je prva žena u Hrvatskoj koja je one iste godine kada je buknuo Prvi svjetski rat, uzela volan u ruke i pojurila „bijesnom“ brznom od 60 km na sat u svojem otvorenom „opelu” tipa „baby”.

Alma Balley
Alma Balley

Listajući prve brojeve „Hrvatskog automobilnog lista”, službenog glasila Prvoga Hrvatskog automobilnog kluba, u broju 4. iz 1914. godine, našli smo zanimljivu bilješku pod naslovom „Prva hrvatska automobilistica“. U tom malom članku stoji:

„Redovi hrvatskih automobilista množe se iz dana u dan, a nedavno je među njih stupila i prva žena. Dne 7. travnja 1914. godine položila je pred zemaljskim strukovnim povjerenstvom za ispitivanje upravljača motornih vozila, gdja Alma pl. Balley ispit u upravljanju automobila. Gdja Alma pl. Balley, supruga je kr. kotarskog inženjera g. Vladimira pl. Balleya, koji je proljetos nabavio automobil tvornice Opel, jačine 8/14 H.P. Za to kratko vrijeme gdja pl. Balley tako se oduševila za automobilizam, da je svoje udobno mjesto suputnika zamijenila sa mjestom upravljača i ne žacajući se fizičkog napora sjela k vollantu da sam a upravlja lijepim svojim autom. Gospođa je 285. upravljač, ispitan po zem. strukovnom povjerenstvu. Mi ju srdačno pozdravljamo, želeći da se i ostale vlasnice automobila u nju ugledaju, a uvjereni smo, da ćemo kod utakmica „I. Hrvatskog automobilinog kluba“ kojemu je i gosp. V. Pl. Balley sa suprugom član, redovno vidjeti uz ostalu gospodu i prvu hrvatsku automobilisticu.

Živila!“

„Takva jedna vijest, mora se priznati, čovjeka obraduje. Gospođa Alma Balley još je živa. Danas stanuje u Londonu. Iz razgovora sa njom sačuvali smo za kasnije sportske generacije u Hrvatskoj nekoliko sličica iz uspomena na prve dane automobilizma kod nas i prvu ženu koja je imala odvažnosti da sjedne za volan u vrijeme kad je to predstavljalo pravi podvig.

  • Što vam je, gospođo Balley, zadavalo najviše muke kod vašeg prvog automobila?- upitao sam prvu automobilisticu u Hrvatskoj, Jugoslaviji i na Balkanu.
  • Stavljanje motora u pogon. To sam morala uvijek sama raditi. Pokretanje metalnog „vinta“ bilo je vrlo opasno za nevješta čovjeka, jer se lako moglo dogoditi da uslijed povratnog udarca ozlijedi ruku. Zato sam bila najsigurnija kada sam sama upalila motor. No, često sam se i te kako znala namučiti.
  • To je, dakle, bila prva neugodnost. A druga?
  • Vrlo slabe gume. Stalno smo imali kvarove. Tvornice su garantirale samo 2000 kilometara za najbolje gume. A, pravili su silnu reklamu. Međutim nisu ni izdaleka toliko izdržale. Na svim su se cestama stalno viđali automobilisti kako stoje i jobovskom strpljivošću čekaju da poprave probušene gume. A, to se vrlo često događalo. To je prvim automobilistima najviše zagorčavalo užitak vožnje.
  • Treća neugodnost?
  • Grijanje vode u zimi. Ujutro se uvijek na štednjaku uz vodu za čaj kuhala i voda za automobil! Ujutro bih djevojci doviknula još iz kreveta: „Barice, pristavite vodu za auto, nemojte zaboraviti!“ To je bilo najvažnije, jer se inače nije moglo na put.

Od srca sam se nasmijao…

  • Vi se, doduše, danas na sve ovo smijete, jer su se automobili razvili, jure i po 600 km na sat, a onda su se kola koja su vozila 60 km na sat reklamirala kao senzacija a u prospektu je pisalo „rasende Geschwindigkeit“ (bijesna brzina). Osobito su tvorničari automobila hvalili „bešumni hod motora“ a taj je bezglasni motor tako glasno lupao da ste ga mogli čuti i na dva kilometra…
  • Kakav je utisak ostavila prva pojava automobila u Hrvatskoj?
  • Nastaje potpuna panika! Konji su se propinjali, kidali ormu, bježali u polja, jer su kočijaši izgubili prisutnost duha… Automobilisti su razbijali glavu kako da pripitome životinje. Čak su se bavili mišlju da na auto postave naslikane figure konja… Ne možete ni slutiti kakvi su mučenici bili prvi automobilisti! Koliki su se sukobi nekada događali zbog preplašenih konja! Automobilist je morao biti pravi majstor u zauzdavanju konja bez uzda….“Eeee“… Šššš… Đi…Hej…Oj!….Aaaaa“. Na koje sve načine nije prvi automobilist tepao konjima koje je susreo na cestama?! Čim bi čuli šum motora, oni bi se propinjali na stražnje noge i hrzali. Automobilist je odmah mogao da i bez poznavanja govora zastavicama, shvati kako cijela obitelj koja je sišla s kola i poredala se na cesti, mašući šeširima, kapama, rupcima, daje znak da se stane. I, on je poslušno gasio motor te strpljivo čekao dok svi članovi ponovno ne sjednu u kola i ne prođu kraj automobila… Iz Krapine ste morali jako poraniti ako ste za vremena još htjeli stići u Zagreb. A gdje su još kvarovi s gumama… Teška vremena! Lako je danas. A, mi smo kisnuli na kiši, valjali se po blatu ispod automobila, mučili se sa slabim svjećicama i pumpali, pumpali, krpali gume po danu i noći…

Treba priznati, taj pionirski posao naših prvih automobilista zaista je bio nezavidan.

  • Teško je bilo razbijanje predrasuda – nastavila je gospođa Balley – osobito na selu. Ljudi su vjerovali da to „nije bez vraga“.
  • Jeste li imali kakvih poteškoća kada ste kao prva žena u Hrvatskoj zatražili dozvolu za polaganje vozačkog ispita?
  • Jesam. Muškarcima je bilo čudno da jedna žena želi da sama okreće volan svojih kola. Jedni su bili energično protiv toga da mi se dopusti polaganje ispita. Osim toga je bilo i raznih poklika kao na primjer: „Gledajte, gledajte. Baba za volanom!…Ste je vidjeli?“
  • Tko vas je učio voziti?
  • Ferdo Budicki, čovjek koji je prvi doveo automobil u Hrvatsku.
  • Kakva su bila vaša kola?
  • Mali otvoreni „opel“ tipa „baby“. Ta su kola dobila prvu nagradu u Beču za eleganciju. Pogledajte na fotografiji ove velike lampe! Acetilenske koje su gorjele samo 2 do 3 sata, a onda smo ih morali čistiti pa ponovno puniti. Te su četiri lampe na autu bile poseban problem. One su, naime, bile od mesinga, pa ih je trebalo stalno čistiti jelenjim kožama da bi se sjajile. Za sunčana dana one su već izdaleka, poput svjetla kakvog svjetionika, najavljivale dolazak automobila, još prije nego bi se čula buka motora. Karoserija je također bila osjetljiva, pa se isto tako morala stalno trljati svilenim krpama.
  • Automobilska odjeća?
  • Naše prve automobilistice morale su imati oko vrata obavezno dugački svileni šal, koji je vijorio na vjetru kada su kola bila u pokretu. Bez tog se šala nismo mogle ni zamisliti… I, trebalo je da se slavna plesačica Isadora Duncan uguši jednim takvim šalom koji se zapleo o kotače automobila, pa da ta moda nestane…
  • Da li ste u ono doba svojim automobilom uzrokovali kakvu nesreću?
  • Nikakvu. Nikada. Uvijek smo vozili oprezno, polagano, obazrivo…
  • Jeste li vozili i zimi?
  • Neki su u garaži auto podigli zimi na drvene stalke da se gume ne pokvare te čekali tako prve lijepe proljetne dane.” (Škrgić, N., revija „Auto”, str. 16-18, AK KJ, 1939.)
Grob Alme Balley na Mirogoju
Grob Alme Balley na Mirogoju

Vezane novosti